PROSTOR I VRIJEME –
KLJUČ SVAKE RELIGIJSKE I DUHOVNE SPOZNAJE
Zaista, viđenja kako je svijet nastao ima toliko da ih je nemoguće pobrojati jer ako to želimo prisiljeni smo takav fizički događaj pretvoriti u psihički proces, ako uopće želimo govoriti o spoznaji. Međutim, tko nam garantira da će iz tog pretvaranja proizaći bilo kakva “objektivna” slika svijeta? (C.G. Jung).
Kroz kolektivno nesvjesno, ono što za života ne stječemo već nasljeđujemo kroz milenije, su se formirale forme bez sadržaja koje zovemo arhetipovima. Utjecajem takovih arhetipova su nastale sve religije, od onih najprimitivnijih do najsofisticiranijh, s razrađenom teologijom. Razni oblici magije, vjerovanja u uroke i praznovjerje datiraju iz ranog perioda razvoja religija i duhovnosti kada ljudi u znatnijoj mjeri fenomene doživljavaju kao utjecaje izvana. Ta duhovno zakržljala uvjerenja se pojavljuju u svim vremenima pa tako i danas.
Ispod beskonačno složenih procesa u dubinama psihe provlači se jedna zajednička nit. Ne nit za spoznajom svrhe, jer nju naslućujemo i iz znanstvenih uvida, već smisla jedne kozmički gledano vrlo kratke egzistencije kod koje, kada skinemo maske naših površnih, stečenih uvjerenja dolazimo do razumijevanja da zapravo ne znamo odakle i zašto dolazimo, zašto smo ovdje i kuda odlazimo.
Taj iskonski strah ublažavamo prihvaćanjem čitave mirijade često međusobno suprotstavljenih dogmi i religija, izoliranih učenja mistika, gurua, filozofa i pojedinaca koja na nas djeluju umirujuće.
Vječnost se obećaje kao gotova stvar ali nitko ni približno, ni znanstveno ni metafizički, ne daje naslutiti što taj pojam uopće znači i kakve bi bile implikacije beskonačnosti na ovaj naš konačni život. Ipak, apsolutno sve religije i duhovnosti nude Vječnost. To im je jedna od samo dvije zajedničke karakteristike.
Ludolfov broj “pi” je jednostavan odnos opsega i promjera kruga i na njemu ću ilustrirati što je “vječnost”. Naime, taj je broj beskonačan i iznosi 3,14159 26535 89793 23846 26433 83279 50288 41971 69399 37510 58209 74944 5923… i tako dalje u nedogled. Prije ili kasnije u tom ćete broju naći niz koji predstavlja sve Vama važne datume, sve moguće matematičke vrijednosti koje se odnose na sve zvijezde i planete, sve elektrone, atome i molekule, živi i neživi svijet, od početka do kraja ovog našeg Svemira a da – Ludolfov broj još neće doći kraju!
Bog je također u slobodnom govoru neupitna činjenica, čak običnim ljudima pridajemo olako “božanske moći”. Mada je broj mogućih stanja u ljudskom mozgu veći no što je broj elektrona u cijelom Svemiru, taj čudesni splet neurona i sinapsi ne može ni približno pojmiti nešto što je stvorilo sve pa i njega samog.
Osim univerzalno i rutinski prihvaćenog pojma Vječnosti, svim je ljudskim bićima zajednička još jedino – neurofiziologija.
To je u svih jednaka fantastično složena mreža bez koje ni o Bogu ni o smislu ni o Vječnosti ne bismo uopće mogli razgovarati a koja čini – promatrača. Bez promatrača ne postoji nijedan proces, bez promatrača ne postoji svijet.
Nedvojbeno su neka svjedočanstva osoba koja su odabrala određeni duhovni Put ohrabrujući znak da se intuitivno prema smislu možemo kretati. Doima se da je sama težnja ljudskog bića prema nekom konačnom cilju inherentna, urođena. Izabrao on vjeru u život vječni s Kristom, u Alaha, Mojsija, neko božanstvo bogatog indijskog panteona, moć neke od tisuća mantri, tapasa, rituala, vlastitog intelekta, izravnog uvida ili neke od sada već bezbrojnih “psihotehnika”.
Za pretpostaviti je da određeni mentalni sklop čovjeka odvede na onaj Put koji strukturi njegove ličnosti odgovara najbolje i nema nikakve potrebe da ga on prestane slijediti dok osjeća da ga vodi k nekom cilju.
Milijarde ljudi mole, meditiraju, recitiraju svete riječi, kontempliraju, hodočaste, koncentriraju se, prate dah, vizualiziraju ili se kreću nekim drugim putem.
Ipak, razvidno je da uz svu beskonačno bogatu ponudu potražnja za duhovnošću vrtoglavo raste pa tako i broj najrazličitijih spiritualnih škola.
Zašto je to tako?
Jer od stotina milijuna onih koji predano desetljećima slijede svoj Put gotovo je zanemariv broj onih koji mogu izvjestiti o onome radi čega to rade – konkretnom duhovnom iskustvu.
Povijest Čovjeka je povijest očajničkog traganja za smislom.
Taj paradoks proizlazi iz zapravo vrlo jednostavnog razloga. Od rođenja su sva ljudska bića odgajana/programirana da sve što moraju ostvariti u životu moraju to u – budućnosti.
Počinjemo moliti, meditirati, kontemplirati, mantrati i nešto poduzimati da bismo se prosvjetlili, da bismo spoznali Boga, da bismo imali uvid, da bismo dosegli samadhi, satori, Vjenčanje Duše s Kristom, da bismo postali cjeloviti, da bismo bili sretni, da bismo se oslobodili onog najjačeg egzistencijalnog straha koji proizlazi iz neizvjesnosti.
Dakle, sve je projicirano u budućnost.
Kada počinje budućnost? Ne može početi ni u jednoj zadanoj točki ispred ovog trenutka jer tada nema ničega, to još ne postoji. Budućnost može početi samo SADA. I kada se odmaknemo od SADA pa pogledamo koliko je daleko taj budući trenutak shvatimo da na njega gledamo opet SADA i da on ostaje trenutak koji postoji samo u našoj svijesti. Svaka duhovna spoznaja koju težimo postići u budućnosti, svaka makar uvjetna spoznaja nikada neće doći. Jer ona je samo SADA i ovdje.
Svaki duhovni razvoj je nemoguć bez spajanja psihičkih procesa, svijesti, s Vremenom i Prostorom.
Postoje četiri koraka:
- Uklanjanje uvriježenog podsvjesnog programa (npr. sa CD synchro ultima) koji uvjetuje da Prostor i Vrijeme doživljavamo kao fenomen, nešto što se nalazi izvan nas (Maya, Iluzija, Samsara, Privid…).
- Prvi stupanj utrnuća neurofizioloških procesa koji potiču neprestanu aktivnost koja svijest povezuje s relativnim svijetom
- Drugi stupanj utrnuća tog procesa
- Spajanje Trojstva u SADA. Promatrač postaje jedno s objektom i procesom promatranja – izvan Vremena i Prostora. To je stanje u kojem ne dolaze odgovori na pitanja. To je stanje u kojem pitanja više nema.
Onaj tko pita “kada ću otprilike imati neka iskustva?” ili “kada bih to mogao postići?” ne smije ni počinjati taj Put. Jer na tom Putu nema trgovanja koje um neprestano unosi iz Vremena i Prostora.